OSNOVE INFORMATIKE

Pri sastavljanju računala odnosno stvaranje ili rođenje konfiguracije iz pomno odabranih dijelova potrebno je ponešto iskustva, no i dosta teorije. Valja uzeti u obzir da sastavljanje konfiguracije nije posao za svakoga, i ako se ne osjećate spremnim ili dovoljno sposobnim rađe prepustite posao stručnjaku ili nekome tko se tako osjeća. Konfiguraciju sastavljate tako da, ovisno o tome za što ćete koristit računalo odaberete procesor(CPU) i njemu odgovarajuću matičnu ploču (MB).

Nakon toga izaberete radnu memoriju (RAM) koja odgovara matičnoj ploči, i tako ste napravili većinu posla. Nakon toga potrebno je izabrati tvrdi disk (HDD), napajanje i kućište – pripazite da ne izaberete i napajanje u kućište s koijem dobijete napajanje zbog toga što neka kućišta dolaze od proizvođača sa već ugrađenim napajanjem, optičke uređaje (DVD-RW), disketni uređaj iliti floppy (FDD) po potrebi – floppy nije obavezan, odnosno računalo će raditi i bez njega, stoga ako ne koristite diskete, odnosno ako ste ih zamijenili USB prijenosnim diskom, ne stavljajte floppy u konfiguraciju.

Još nam preostaju kartice. Grafička, mrežna, zvučna, TV kartica, kojekakvi kontroleri i adapteri koje se priključuju na PCI, odnosno AGP portove matične ploče. Nadalje dolazimo do perifernog dijela Vašeg računala koji se sastoji od svega što nije kućište (odnosno komponenta koja se nalazi u kućištu, a radi kao sastavni dio kućišta) ili monitor.

To su tipkovnica, miš, zvučnici, printer, skener, kamere, mikrofon, slušalice i razno. Biraju se ovisno o potrebama i proizvedene su po istom standardu tako da sve možete uštekati svuda.

Uz većinu perifernih dijelova dobijete sve potrebne kablove i adaptere, no uz neke npr. printer ne dobijete pa se morate sami pobrinuti za to. Kod printera je to kabel USB A-B 2.0. Svi novi printeri imaju USB konektor, većina čak isključivo USB konektor, dok ih manji dio pruža paralelni (LPT) ili mrežni (LAN) priključak.

ODABIR PROCESORA (CPU)

 
Osobno preferiram Intel, zbog tržišne dominacije, u nekim testovima sposobnosti se pokazao boljim, no mana mu je nemogućnost overclockanja, odnosno tjeranja procesora da radi brže nego što je tvornički postavljen. Nuspojave su podizanje radne temperature i nestabilnost u toj mjeri u kojoj se tjera procesor, dok su AMD-ovi procesori podložniji gonjenju. Procesor je fizički jedan čip na podnožju, dok logičkih procesora u tom jednom fizičkom danas postoje do 4.

Tu možemo slobodno pričati o jednostrukim, dvostrukim i četverostrukim procesorima. Što znači da jednostruki procesor može obavljati u jednom trenutku jednu operaciju, dvostruki može dvije, itd. Zbog ograničenja programskog jezika aplikacije koji SAMO jednom procesoru daje da izvrši samo jednu operaciju, dva ili četiri logička procesora dolaze do izražaja samo kada su u pitanju dvije ili četiri aplikacije koje se izvode istovremeno. To je zbog toga što bi se programski jezik aplikacije trebao posebno pisati za svaki tip procesora, odnosno posebno radit jedan te isti dugotrajni proces više od par puta.